18/01/2021

Nisam sigurna koji je ovo put da se vraćam na ovaj članak, pišem nekoliko rečenica, sačuvam, pa se opet vratim, obrišem i započnem nešto novo. Ideja je bila da to bude osvrt na prethodnu godinu, na put, progres i sve ono na što jesam, ili nisam, ponosna. A u suštini, ponosna sam na sve...
Duga je to vožnja bila. Jedna od onih kad krenete uz makadam sa niskoprofilnim gumama očekujući neki predivan pogled na vrhu, pa vozite, idete, malo prva, malo druga, volan kao da nije u vašim rukama i sve se nadate da će pri slijedećem skretanju da iskoči taj cilj i da će vrijediti. U međuvremenu vam se zbog potresanja negdje skine klema sa akumulatora pa auto odjednom stane - ručna, da ne bi završili u provaliji - i šta ćemo sad? Popravljati? Odmoriti? 
A da krenete nazad, nikad ne znate da li ste blizu tom cilju. 





Dogodilo se. Zaustavili smo auto i prošetali nekih 200 metara da vidimo ima li tog čuvenog vidikovca koji gleda na Tjentište. I kad smo ukapirali da do te lokacije ima još kilometar i da možemo ostati u šumi bez donjeg dijela auta, popravili smo taj mali problem sa akumulatorom i krenuli nazad za Sarajevo ne okrećući se. Nismo nijednom stali u povratku. 

A šta da se ovaj slučaj pokuša zaista aplicirati na taj, nazovimo ga, životni "road trip" iliti put? 
Tu je malo, tako da kažem, jebeno. (pardon my french, or don't, moj je blog, pišem šta mi srce želi)


Prvo, realno je da nema niko da prošeta nekih mjesec dana, pola godine, godinu - ispred nas - pa da nam kaže da li je na kraju zaista ono što očekujemo.
Drugo, u tom slučaju ručnu možete povući bukvalno samo dok spavate. Jer vrijeme ode. 
Treće, ne isplati se vraćati nazad, jer bi to značilo odustajanje. 

Prednost ovog slučaja je činjenica da uvijek možete promijeniti put, probati koristiti nekog terenca koji je predviđen za takvo tlo na kojem se nalazite, i ako se kojim slučajem strmoglavite negdje pored tog puta, otresete prašinu sa sebe i idete dalje. 

E ja sam ponosna upravo na to. 
Sada ne znam da li to da pripišem ludilu ili hrabrosti, ali da sam se strmoglavila, jesam, da sam otišla nekim drugim putem, jesam, da se isplatilo stumbati se niz neko metaforičko brdo i lupiti glavom od panj koji je bio tu negdje, jeste. 
Šta sam dobila time? Lično zadovoljstvo i problem sa zdravljem. 
Ali opet kažem, isplatilo se. 

Neću baš mnogo pisati o tom putu jer je trajao skoro dvije godine. Hoću samo da vam kažem, kad vam nešto deep down zatitra i kad osjetite da taj neki mali čovječuljak u vama hoće da vrisne, kaže nešto, zaplače, zaigra, odmara - poslušajte, jer, ma koliko se činilo da to možda nije dobra ideja i da nemate vremena - vjerujte, to je to što vam je potrebno u tom momentu i poslije toga je sve bolje i lakše. 


Šta je meni donijela pandemijska godina? Emocije, knjige, lijenost. 
- Radim posao koji obožavam! 
- Položila sam vozački! 
- Osamostalila sam se! 
- Filtrirala krug ljudi u okruženju! 
- Inzulinsku rezistenciju! 
- Ovu pravo zajebanu gripu koja me je, imam osjećaj, označila za čitav život! 
- Još malo OCD-ja, kao da mi je trebalo?! 
- Godišnjice i zajednički život! 
- Putovanje u sred godine, kao da ništa nije bitno! 
- Planiranje vjenčanja! 
- Svo cvijeće u stanu mi je živo!

I još mali milion sitnica na kojima sam svakodnevno zahvalna bez obzira kakve su, jer, otkako sam se počela voditi mantrom "Nikad ne znam zašto je to dobro." mnogo sam sretnija! Negdje se vrata zatvore, da bi se mnogo bolja otvorila. 



Ono što u prošloj godini, nažalost, nisam naučila je da se racionalno i odraslo nosim sa ljudskim odnosom prema meni i mojim stavovima, koji, ma koliko nekome bili neispravni, su mene doveli ovdje gdje jesam. Koliko god ja bila ponosna na sebe i zadovoljna svim što imam, snažna da se ne obazirem na stvari koje su u suštini produkt samorefleksije, dođem u situaciju gdje ne mogu da progutam da me ustvari neko tako posmatra.


 



Onda racionalizujem, kontam, 'Nije do tog šta je rečeno, nego ko je rekao.' pa se opet strmoglavim niz ono metaforičko brdo - samo u ovom slučaju - međuljudskih odnosa. Nisam sigurna je li što me je neko gore iza mene lupio u leđa ili što sam ta iza leđa ustvari bila ja - sama sebi. Nikako to ne mogu da dokučim, a nadam se da ću jednog dana, i to ukapirati. Jer, koliko vidim na osnovu te samoživosti, da ljudi bez ličnog zadovoljstva ustvari jedini imaju rješenje za taj, nazovimo ga, problem - 'Tuđa vrata su mi zanimljivija i imam puno pravo da ih otvorim.'

Pravo da vam kažem ni sada nisam sigurna kuda ovaj članak vodi danas, ni da li sam rekla sve ono što sam htjela, odnosno, da li sam to fino upakovala, ali ću vjerovatno napraviti nastavak, da bih rekla još ponešto što mi se vrti po glavi danima. 

Da li samorefleksija zaista može biti izvor progresa? Ja znam da je meni bila, jer sam tu energiju (bila ona pozitivna ili negativna) uspjela usmjeriti ka ličnom razvoju, znanju i dobrim stvarima. 
Pa je, onda bolje pitanje, da li je vama samorefleksija izvor progresa? 

Do slijedećeg čitanja, ljubi vas i pozdravlja, 
Mia

03/04/2020

Moje ime je Mia. Imam 24 godine. Za sebe mogu reći da sam osoba kojoj je često potrebno punjenje baterija u vidu čitanja, gledanja serija, ležanja u tišini i pisanja - i da sam sama. Dakle, introvert sam kojem je na prvom mjestu mir, pa ljubav, pa posao. I vješto balansiram između tih stvari kako bih svega imala dovoljno i kako ništa ne bi bilo zapostavljeno.
Od 13. marta je moj život postao sve, samo ne balans.
Okej, nemam problem što se tiče organizacije vremena za posao, stignem završiti milion nekih obavezica u stanu. Ali imam problem s tim što sam izašla svega tri puta do sad.
Razumljivo, pravila su pravila, ko bih ja ustvari bila kada se ne bih vodila tim pravilima nakon svih prethodnih godina i pravila koje sam sama sebi nametala? Djevica. Perfekcionista. Opsesivno kompulzivni poremećaji i šta sve ne.
Ali mislim da ovo nije normalno čak i za mene koja volim mir i tišinu.
Da mi je na posao. Ujutro u 8 sati. Pješke. Da mi je na pauzu u SCC. Pješke. Da mi je pojesti Curry piletinu u Montani, taj slatki grijeh of mine. Da mi je otići do Badema i kupiti Čoko Mix.
Ne znam ni sama više...
Obećala sam sebi da nakon ovog svega, koje će proći, vjerujem, neću skidati štikle, sandale. Nositi ću sve one haljine koje nikad nisam obukla. I one što su 'za kad smršam' jer tripujem da su mi noge predebele. Obećala sam sebi da ću sve ideje za šetnje, izlete, putovanja, prihvatiti bez pogovora. Obećala sam sebi da ću stalno gledati u sunce i disati punim plućima pa čak i kad mi polen smeta. Obećala sam sebi more, knjige, avionske karte i fotografije. Obećala sam sebi sve ono čemu sam rekla ne prije svega ovoga.



Moji dani u "izolaciji" prolaze uglavnom sporo i mirno, pa se mogu potruditi oko kuhanja, kolača, pisanja, oko sebe i milion onih kremica koje još nisam otvorila. Ovaj članak sam zamislila kao kratko prepričavanje zanimljivosti iz moje sedmice, pa ću za prošlu pisati danas, a za ovu već u ponedjeljak.
A naravno između ću objaviti i poneku recenziju jer ih je mooore u sačuvanim člancima.

Balea Nevenova mast
Jer sam od 01.februara do danas ruke oprala milion puta pa mi je došao period kada su mi ruke bile u najmanju ruku - grozne. Suhe do mjere gdje sam pri kontaktu sa hladnom vodom imala osjećaj da imam male rane na koži. Kupljena je gdje drugo nego u DM-u i 250ml košta neke 4KM ako se ne varam. Nije gusta kao standardne nevenove pa se lakše razmaže. Upija se sporo pa sam znala tastaturu dibidus zamazati do mjere da su mi trebale 4 alkoholne maramice da očistim laptop.
Ali zaista pomaže. Meni su se nakon nekih sedam dana ruke preporodile iako sam i u tom periodu dosta koristila vodu.
Zaista je odlična investicija i ujedno je broj 1 u listi favorita za prethodnu sedmicu.

Nesscafe Strong
Kratko i jasno - kafa. Holy beverage of the life. Ja imam neku svoju posebnu pripremu, pijem je dva puta dnevno i uživam u svakoj sekundi.

*jeste stara slika ali je Nesscafe u pitanju

Lenor Fresh Meadow omekšivač za rublje
Kompletan stan miriše svakodnevno iako veš sušim 3 dana u sedmici. Fascinantno je dobar i moram priznati da sam godinama bila u potrazi za dobrim omekšivačem čiji se miris zadržava u odjeći čak i ako je deseti dan izvučem iz ormara. Pogotovo kada je posteljina u pitanju... Ono kao u reklamama, i dok spavam mi miriše.

Avon Her Story parfem
Ovo je parfem koji mi je stigao na adresu baš onog dana kad mi nije sve najbolje išlo. Pisati ću o simbolici i o parfemu u nekom od slijedećnih članaka, samo dok filtriram tekst od pet stranica jer što je previše previše je.



Harry Potter i Kamen mudraca
Vratila sam se u djetinjstvo jer mi je nakon 15ak knjiga horora i trilera, trebalo nešto da mi ona dječija duša zaigra dok čitam. Čitam još uvijek i moram priznati da sam dosta detalja zaboravila obzirom da sam ovu knjigu čitala negdje oko 2004. godine. Sve u svemu, sada se otvaraju neke nove platforme osim one pottermore.com i drago mi je što mogu čačkati po tome također i saznati još neke stvari koje nisam znala. Meni je Harry Potter nešto posebno i vjerujem da je i svima vama.



League of Legends
Nekad sam bila gaming junkie i onda sam uzela pauzu, 2015. godine ako se dobro sjećam. I sada sam se opet vratila da igram mada se to uglavnom svodi na neka 4 gejma u sedmici. Ako i toliko. Dobra je igrica, zanimljiva i iskreno baš uživam dok se zezam. Tako da je i igrica na mojoj listi favorita iako je ne igram mnogo. Dobro mi dođe recimo kada me uhvati tjeskoba zbog virusa i dezinformacija koje ljudi šire.

Lisnato tijesto
Sada nije da nemam kulinarske vještine i da ne znam napraviti neka od tradicionalnih jela, ali kada mi treba nešto brzo i praktično zarovim se u zamrzivač i iskopam pakovanje lisnatog tijesta sa susamom. Kombinujem ih sa svim i svačim jer su u pitanju zalogajčići koji su super za doručak, za mezu ili ono "brzo" jelo kad se najave gosti. (Mislim na prije Korone)
U slučaju da želite probati, mogu se naći u Bingu, proizvođač je Moka i pakovanje od 1kg košta oko 4KM.



I za kraj, fotka mačka koji mi mnogo nedostaje jer je ostao kod sestre i roditelja kući, pa kada odem da ga vidim ne gleda me i pravi se da me ne poznaje. A toliko smo se voljeli i mazili...

Ovo su bili moji favoriti za prošlu sedmicu. Nije sad ovo ništa dubokoumno, ali eto ima mi neko značenje sada kada imam vremena da isprobam milion stvari i da ih detaljno prostudiram. Otkad sam se preselila i otkad Isah i ja živimo skupa, dobila sam potrebu da budem i influencer, food blogger, lifestyle blogger i šta sve ne, pa očekujte da svoje ispade, ideje. želje i eksperimente uredno evidentiram na Instagramu, Facebooku i (ako uhvatim dobre fotografije istih) na blogu.
Drago mi je da me čitate još uvijek i da ste me počeli čitati. Proslavila sam četvrti rođendan bloga i ukapirala da se moram vratiti. Moram...
A sada imam i vremena i prostora i novog fotografa 24 sata u danu.

Do slijedeće, vrlo skorog, čitanja... Hvala i lijep pozdrav!
#stayhome 

28/12/2019



Nakon što je članak Favoriti za 2019. godinu: Njega kože doslovice vrisnuo! sa statistikama, ja iskreno pomislih da uopće ne pišem ovaj za dekorativu, ali sam uspjela da si promijenim mišljenje jer ove godine nisam mnogo tipkala, pa ako ništa, da ovu godinu završim dosta ažurnija u odnosu na prethodnu.
Ako me pratite na instagramu mogli ste vidjeti neke od favorita koje sam koristila. I ponavljala.



Avon Mark Phenomenal Volume je broj 1 na ovoj listi. O ovoj maskari sam tipkala i članak možete vidjeti ako kliknete OVDJE.
Zašto je broj 1?
Jer ove moje preduge i preguste trepavice učini još ljepšima. I to me čini sretnom.



Okej,
o ovome nisam tipkala. Ali ću da ponovim kupovinu pa da tipkam. Jer je nešto savršeno.
Kada vam je potreban prirodni sjaj, da istaknete jagodice, da izgledate svježe - odličan izbor!
Kada žeite da vas vide sa Marsa, da ste glavni u prostoriji zbog vašeg sjaja - odličan izbor!
Wet'n'wild Blossom Glow highlighter je defnitivno jedan od boljih highlightera sa veoma pristupačnom cijenom!
I naravno, kao favorit se sigurno prebacuje u 2020. godinu.



Avon Anew Perfect Skin BB Krema mi je ovo ljeto bila Definitive Go To krema. Stvara divan osjećaj na koži, daje prirodan sjaj, ima zaštitni faktor i sitne nepravilnosti bivaju izjednačene sa onim prirodnim tenom.
Ja sam je nanosila četkicom i moram reći da se lako i brzo blenda, nema potrebe da se nadograđuje jer kao BB krema nudi taj fini prirodni izgled, na koži se zadrži nekih 6 sati i tek onda počinju da se ističu masnije zone. Za moj "standard" je to sasvim okej  te mi je ova krema bila dobar makeup prijatelj u toku proljeća i ljeta.



Još jedna Wet'n'wild stvarčica koju volim i čiju kupovinu ću da ponovim jer sam joj dotakla dno. Mislim, većini ovih nijansi. Super je za igrati se bojama, pa ću je koristiti za novogodišnji makeup.
O paletici sam tipkala također, a članak možete pročitati ako kliknete OVDJE.

Znam da ste malo duže čekali na ovaj članak, ali vas čeka mnogo toga novog, pa imajte strpljenja.
Na mom instagramu je nagradna igra, pa ako već niste, pridružite se.





Do slijedećeg čitanja...
Mia