.png)
Ja ustvari ovdje nisam počela, nego samo nastavljam. Odavno pišem i pisanje je moja prva ljubav, kako se ono kaže, papir sve podnosi i prihvata. Ovdje nastavljam jer želim da pokažem ko sam, kakve talente imam, maštu, kreativnost, da pokažem stvari koje volim i da im dam značenje.
Odrastala sam i školovala se u sredinama u kojima se tuđe mišljenje konstantno ismijavalo, stavovi rušili i osobnosti degradirale. Te sredine su uvijek bile "u minusu" sa znanjem i pedagozima (to moram da naglasim) ali su uporno pritiskale sve normalno, racionalno i slobodno. Nakon što sam doživjela nekoliko poniženja radi svog stava, načina na koji se smijem, pričam, razmišljam, pa čak i zbog stvari koje su korisne i meni i okolini, počela sam da se povlačim. I bukvalno se povukla. Što nije pozitivno, ali je meni to lakše bilo.
Pokrenula sam ovaj blog da pokušam pokazati šta znam, za šta sam sposobna i da pokušam da vratim samopouzdanje. Nesigurna sam još uvijek, još uvijek negdje u podsvijesti stoji ono "ne provaljuj se" i to me fakat ponekad slomi.
Borim se već dugo s manjkom samopouzdanja, ali to nije ona kategorija treme pred nastup, straha od ispita i slično, to je kategorija kad mi nijedan dio tijela ne dozvoljava da kažem šta mislim, da podignem glas, da uradim šta želim. To je kategorija kad sumnjam u sve za što sam nekad bila sigurna da mogu, da znam, da sam sposobna. To je kategorija koja me često pritisne u toj mjeri da bježim od svega i odustajem od svega.
Mnogi, prvi moji roditelji, naglase da je problem što se za neke stvari dovoljno ne borim, ali niko se već dugo nije stavio u moju kožu.
Zašto sam ispisala ovaj post?
Da vi koji pratite (ako pratite) znate da dajem sve od sebe da ovo bude nešto što ćete svakodnevno rado čitati, i da svaki post koji napišem stoji sačuvan par sati dok "skupim hrabrost" da ga objavim. Jer uvijek imam sumnje tipa "da li to liči na nešto? ", " da li su rečenice kako treba sastavljene?" , "na što liči slika?", "možda ja ovo ne bih ni trebala pisati.", "pravim budalu od sebe." i slično.
Cilj posta nije bio da se žalim ili nešto, nego da znate ko stoji iza njega i da negativni i neuljudni komentari nisu nešto što se odbija od mene. :)
Smatram da će mi ovo pomoći, a i da ću ja nekome pomoći sa nečim što napišem.
Pozdrav, Šnjufi. :D
Odrastala sam i školovala se u sredinama u kojima se tuđe mišljenje konstantno ismijavalo, stavovi rušili i osobnosti degradirale. Te sredine su uvijek bile "u minusu" sa znanjem i pedagozima (to moram da naglasim) ali su uporno pritiskale sve normalno, racionalno i slobodno. Nakon što sam doživjela nekoliko poniženja radi svog stava, načina na koji se smijem, pričam, razmišljam, pa čak i zbog stvari koje su korisne i meni i okolini, počela sam da se povlačim. I bukvalno se povukla. Što nije pozitivno, ali je meni to lakše bilo.
Pokrenula sam ovaj blog da pokušam pokazati šta znam, za šta sam sposobna i da pokušam da vratim samopouzdanje. Nesigurna sam još uvijek, još uvijek negdje u podsvijesti stoji ono "ne provaljuj se" i to me fakat ponekad slomi.
Borim se već dugo s manjkom samopouzdanja, ali to nije ona kategorija treme pred nastup, straha od ispita i slično, to je kategorija kad mi nijedan dio tijela ne dozvoljava da kažem šta mislim, da podignem glas, da uradim šta želim. To je kategorija kad sumnjam u sve za što sam nekad bila sigurna da mogu, da znam, da sam sposobna. To je kategorija koja me često pritisne u toj mjeri da bježim od svega i odustajem od svega.
Mnogi, prvi moji roditelji, naglase da je problem što se za neke stvari dovoljno ne borim, ali niko se već dugo nije stavio u moju kožu.
Zašto sam ispisala ovaj post?
Da vi koji pratite (ako pratite) znate da dajem sve od sebe da ovo bude nešto što ćete svakodnevno rado čitati, i da svaki post koji napišem stoji sačuvan par sati dok "skupim hrabrost" da ga objavim. Jer uvijek imam sumnje tipa "da li to liči na nešto? ", " da li su rečenice kako treba sastavljene?" , "na što liči slika?", "možda ja ovo ne bih ni trebala pisati.", "pravim budalu od sebe." i slično.
Cilj posta nije bio da se žalim ili nešto, nego da znate ko stoji iza njega i da negativni i neuljudni komentari nisu nešto što se odbija od mene. :)
Smatram da će mi ovo pomoći, a i da ću ja nekome pomoći sa nečim što napišem.
Pozdrav, Šnjufi. :D
Svi učenici SETŠ znaju zašto -.-
ReplyDeletesuper ti ide <3
konačno neko :D
Deletehvalaa <3