Neću pričati o težini života, boljkama, niti o sudbini. Sudbina? Nije to sudbina. Sudbina je nada sa kojom živimo da bi preživjeli. To je pojam koji služi kao nada i ujeha. A svi mi dobro znamo da nemamo ništa od toga.
Ljudi dolaze i odlaze, ali nema ništa gore od onoga kad čovjek ode i svjestan si da mu više nikad nećeš ćuti glas. Čak ni u snovima. U tom malom svijetu gdje je sve moguće.
Što te nema? Ne pitam se. Nisam se nikad ni pitala. Pitala sam tebe, mnogo puta ali nikad nisam dobila taj odgovor. A i šta bih imala od njega? Informaciju više koju bih ubacila u one teorije kako sam ja mogla spriječiti taj kobni dan.
I stvarno, što vas nema?
Edina, Safeta & Nedim
29. maj 2013.
Ljudi dolaze i odlaze, ali nema ništa gore od onoga kad čovjek ode i svjestan si da mu više nikad nećeš ćuti glas. Čak ni u snovima. U tom malom svijetu gdje je sve moguće.
Što te nema? Ne pitam se. Nisam se nikad ni pitala. Pitala sam tebe, mnogo puta ali nikad nisam dobila taj odgovor. A i šta bih imala od njega? Informaciju više koju bih ubacila u one teorije kako sam ja mogla spriječiti taj kobni dan.
Od tada živim sa rupom u grudima, ustvari, ne od tada, nego godinu dana poslije, kad sam na suncu sjedila na kamenu, oči suzile zbog alergije i jecala, pričajući s tobom u glavi. Možda sam tek u tom momentu shvatila da vas nema više. Ni glasa ni sjene.
I stvarno, što vas nema?
Edina, Safeta & Nedim
29. maj 2013.
No comments:
Post a Comment